U olimpijsku porodicu sportova rukomet je uvršten na Igrama u Berlinu 1936. godine. Igrao se na fudbalskom terenu sa 11 igrača u polju. Rukomet se na prvim posleratnim Igrama pojavio tek u Minhenu 1972. godine. Tada su rukometaši Jugoslavije dominantno došli do olimpijskog zlata, tako što su pobedili svakog protivnika na turniru. Olimpijske igre u Minhenu bile su samo uvod u kasniju dominaciju jugoslovenskog rukometa.

              Olimpijske igre u Los Anđelesu obeležio je bojkot velikog broja zemalja iz političkih razloga, predvođenih Sovjetskim savezom, te je tako konkurencija u određenim sportovima bila oslabljena. Jugoslovenski sportisti osvojili su rekordnih 18 medalja, a superiornost jugoslovenskog rukometa potvrdili su i muška i ženska reprezentacija, jer su u Los Anđelesu osvojene zlatne medalje u obe konkurencije.

              Na ženskom rukometnom turniru učestvovalo je svega šest reprezentacija. Nakon debitantskog nastupa u Moskvi četiri godine ranije i osvojene srebrne medalje, naše rukometašice su dominantno osvojile zlatnu medalju, što potvrđuje podatak da su samo jedan meč pobedile sa manje od 5 golova razlike. Nakon dramatične pobede na otvaranju turnira nad reprezentacijom SR Nemačke (20:19), redom su bile bolje od Austrije (30:15), SAD (33:20), Južne Koreje (29:23) i Kine (31:25). Prvi strelac turnira bila je Jasna Merdan-Kolar sa 48 golova, a na meču protiv reprezentacije SAD-a postigla je rekordnih 17 golova!

              Žensku rukometnu reprezentaciju činile su Jasna Ptujec, Mirjana Ognjenović, Zorica Pavićević, Ljubinka Janković, Svetlana Anastasovska, Svetlana Dašić, Emilija Erčić, Alenka Cuderman, Svetlana Mugoša, Mirjana Đurica, Biserka Višnjić, Slavica Đukić, Jasna Merdan-Kolar, Ljiljana Mugoša i Dragica Đurić predvođene selektorom Josipom Samardžijom.