Atina 2004 – Oživljavanje iskonskog olimpijskog duha
Prve antičke olimpijske igre održane su 776 godine p.n.e. u Olimpiji na Peloponezu, u Grčkoj. Četvorogodišnji period između igara nazvan je „olimpijada“ i po njemu su Stari Grci računali protok vremena. Pobednici u sportskim nadmetanjima dobijali su venac od maslinovih grana, pravljene su njihove statue, bili su opevani u odama, na osnovu čega i danas znamo za neke od učesnika drevnih antičkih olimpijskih igara. Igre su sa prekidima trajale do 394. godine n.e. kada ih je ukinuo rimski car Teodosije II.




Krajem 19. veka na inicijativu francuskog barona Pjera de Kubertena obnovljene su Olimpijske igre. Prve Moderne olimpijske igre održane su 1896. godine u Atini. U čast atinskog vojnika koji je 490. godine p.n.e. pretrčao 40 km od Maratona do Atine kako bi proširio vest o pobedi Atinjana nad Persijancima, uvrštena je maratonska trka kao atletska disciplina. Pobednik u ovoj trci bio je grčki pastir Spiridon Luis. Na ovim Igrama pobedniku je dodeljivana srebrna, drugoplasiranom bronzana, a svim ostalim takmičarima učesnička spomen – medalja. Pobedničku medalju osmislio je francuski vajar Žil Šaplen. Na prednjoj strani prikazan je Zevs sa globusom i Nikom, boginjom pobede u ruci, dok je na poleđini predstavljen Partenon.


Izbor domaćina Igara „zlatne Olimpijade“ održan je u Tokiju 1990. godine. Pored Atlante (SAD), Mančestera (Velika Britanija), Melburna (Australija), Toronta (Kanada), Beograda (Jugoslavija) kandidaturu je podnela i Atina (Grčka), postojbina Igara, za koju je celokupna svetska sportska javnost bila uverena da će 1996. godine na stogodišnjicu obnavljanja Olimpijskih igara dobiti priliku da bude organizator. U tom trenutku Atina je već bila određena kao grad domaćin Mediteranskih igara 1991. godine, koje su trebale da posluže kao glavna provera za organizaciju „zlatne Olimpijade“. U poslednjem, petom krugu glasanja, Atlanta je dobila 51 glas od mogućih 86 i na taj način pobedila Atinu u izboru domaćina Igara. U Atlanti 1996. godine desila se jasna i preterana komercijalizacija Igara. Sledeće 1997. godine Atina se ponovo kandidovala i ovoga puta članovi MOK-a nisu napravili istu grešku. Atina je u petom krugu glasanja dobila više glasova od Rima i tako dobila organizaciju Igara 2004. godine.


XXVIII Letnje olimpijske igre u Atini održane su uz moto „Neka igre traju zauvek“. Osim uobičajene dodele medalja najboljima, obnovljena je tradicija dodeljivanja kotinosa, venca od maslinovih grančica koji se dodeljivao pobednicima Antičkih olimpijskih igara. Motiv kotinosa izabran je i za amblem Igara u Atini 2004. Maskote Igara bile su figure Atina i Fevos, dizajnirane po uzoru na daidale, keramičke lutke iz VII veka p.n.e.


U Atini su po prvi put učestvovale sve države članice MOK-a, odnosno njih 202. Svečani defile učesnika organizovan je prema redosledu grčkog alfabeta, uz odstupanje od uobičajene prakse da grčki sportisti otvaraju, a domaći takmičari zatvaraju svečani defile. Ovog puta defile je započeo samo grčkom zastavom, dok su se grčki sportisti predstavili na kraju ceremonije. Izmenjena je i tradicija da olimpijski plamen putuje iz Grčke prema gradu domaćinu Igara. Nakon ceremonijalnog paljenja baklje u drevnoj Olimpiji, olimpijski plamen je proputovao ceo svet da bi se na kraju vratio na ceremoniju otvaranja u Atini.


Ceremonija otvaranja i zatvaranja Igara, kao i takmičenja u većini atletskih disciplina održani su na Olimpijskom stadionu u Atini nazvanom po Spiridonu Luisu, pobedniku prve maratonske trke 1896. godine. Maratonska trka 2004. održana je na istoj ruti kao i 108 godina ranije, a stadion Panatinaiko je osim kao cilj u maratonskoj trci poslužio i kao borilište na kome je održano takmičenje u streličarstvu. U Olimpiji, na mestu na kom se nekada nalazio olimpijski stadion, održano je takmičenje u bacanju kugle. Prva pobednica na ovom lokalitetu u modernoj eri bila je kubanka Jumileidi Kumba.




Igre u Atini obeležili su i izvanredi sportski rezultati, među kojima se izdvaja Majkl Felps, osvajač 8 olimpijskih odličja, od čega 6 zlatnih. Marokanski atletičar Hišam el Geruž ostvario je identičan podvig kao legendarni finski atletičar Pavo Nurmi 1924. godine u Parizu, pobedivši u trkama na 1500 i 5000 metara. Nemica Birgit Fišer osvojila je u Atini u kajaku četvorosedu osmu zlatnu medalju na svojim šestim Olimpijskim igrama. Postala je prva žena koja je osvojila zlatnu medalju na 6 različitih Olimpijskih igara i postavila rekord u razmaku između dve zlatne medalje od neverovatne 24 godine! Od Igara u Barseloni 1992. godine, kada je omogućen nastup američkim profesionalcima iz NBA lige, košarkaši SAD-a doživeli su prvi poraz u polufinalu od reprezentacije Argentine.


U Atini je prvi i poslednji put nastupala Državna zajednica Srbije i Crne Gore. Zastavu je na ceremoniji otvaranja nosio košarkaš Dejan Bodiroga, a dve srebrne medalje osvojili su vaterpolisti i Jasna Šekarić u gađanju vazdušnim pištoljem. Bilans od dve osvojene medalje je identičan rezultat kao i u Londonu 1948. i Rimu 1960. godine. Slabiji učinak naših sportista ostvaren je u Berlinu 1936. godine, kada je jedinu srebrnu medalju za naš olimpijski tim osvojio gimnastičar Leon Štukelj.


Photo:www.ioa.org.gr; www.insidethegames.biz;